10 razloga zašto su duboki mislioci rijetki u modernom društvu

“Razmišljanje je teško, zato većina ljudi sudi”

— Carl Jung

Jesu li duboki mislioci rijetki?

Odgovor je glasno da.

Naša moderna kultura ima mnogo nevjerovatnih prednosti, ali također stvara generacije mentalnih robova.

Zvuči li to kao pretjerivanje?

Evo zašto to nije pretjerivanje.

10 razloga zašto su duboki mislioci rijetki u modernom društvu

1) Postali smo digitalni babuni

Jedan od glavnih razloga zašto su duboki mislioci rijetki u modernom društvu je da tražimo brze odgovore na sve na Googleu ili na našim pametnim telefonima.

Prije nego što i postavimo pitanje, tapkamo.

Naša radoznalost je izblijedila i na njenom mjestu je nemilosrdna želja za trenutnim informacijama i prečicama.

Moramo znati sada. Svaki put.

Naše strpljenje i čuđenje su nestali, a naš prosječni raspon pažnje je kraći od zlatne ribice (činjenica).

Voditelji noćnih emisija, političari i pop kultura nam predstavljaju više isto:

Soundbytes, glupi slogani, mi vs. oni narativi.

I dovoljno nam je jer je kratko, jednostavno i emocionalno zadovoljavajuće.

Bar za minuta. Ali onda opet postanemo gladni za novim uvjeravanjem ili bijesom i krenemo unaokolo za još brzih rješenja.

Rezultat je društvo ljudi koji se lako ometaju, lako kontroliraju koji se sve manje brinu o tome što je istina ili čak pričaju o tome najvišesa ljudima poput Jordana B. Petersona, marketinškog mozga koji se maskirao u intelektualca izbacujući salatu moralno kreštavim tonom glasa.

“Vau, on mora biti dubok mislilac! Vau, on mora da shvati prave istinske tajne života,” kažu ljudi dok se bore da kupe njegovu knjigu 12 pravila za život.

Problem je:

Većina onoga što Peterson kaže je veoma osnovno i suvišno.

Ali njegove velike riječi i značaj u izvođenju toga tjeraju ljude da misle da su uključeni u “duboko razmišljanje”.

Kada se duboki mislioci povuku s javnog trga, postajete pseudo duboki mislioci poput Petersona da zauzmu njihovo mjesto.

U svakom carstvu, prevaranti počnu da se pojavljuju kada pravi momci i djevojke krenu prema izlazu, umorni od bijesne gomile.

Završite s jezivi lažni gurui New Agea kao što je Teal Swan i žargon pop kulture koji više ništa ne znači.

10) Pametni ljudi nemaju dovoljno djece

Jedno Glavni razlog zašto su duboki mislioci rijetki u modernom društvu je to što mnogi ljudi koji su intelektualci ili uključeni u specijalizirane profesije nemaju toliko djece kao ljudi koji su manje intelektualni.

Oni su previše zauzeti obrazovanjem , s izmišljanjem lijekova za bolesti, istraživanjem svemira ili ljudskog uma.

Ovo ostavlja više ljudi koji žele pričati o Kardashianima.

Ili napravite galeriju fotografija onoga što su imali za večeru i obuci gaInstagram. Svakog dana.

Ovo prekomjerno razmnožavanje manje pametnih također ostavlja legije birača koji misle da se sve svodi na glasanje za crveni ili plavi tim i na taj način ovjekovječuje naše lako manipulirano i podijeljeno stanovništvo.

Vjerujte mi, korporativni izvršni direktori će i dalje unovčiti svoje debele čekove bez obzira za koga glasate.

Ako ste gledali komediju satira iz 2006. Idiokratija, onda znate o čemu govorim.

Kao što je Kelso Hakes proročki napisao još 2008. godine:

“Naučnici su otkrili novu vrstu za koju se vjeruje da postoji od početka čovjeka.

Oni su sada najbrže rastuća manjina u Americi, a možda i u svijetu. Oni su svuda. Vrebaju se u vašim podzemnim željeznicama, aerodromima, vladinim uredima i Wal-marts.”

Neko je već prekinuo kočnice na automobilu klovna i prekasno je da zaustavi lavinu gluposti.

Možemo li pritisnuti dugme za resetovanje?

Da i ne.

Vjerujem da je kao kolektiv možda prekasno da se ovaj brod okrene za "čovječanstvo."

Najkritičnije razmišljanje je zadobio smrtonosni udarac i prije mnogo godina ga je pametni telefon ubio.

Također mislim da nas pokušaj promjene “šire slike” često može zaslijepiti za vlastiti život i izbore.

Zaista: kao pojedinci i male grupe vjerujem da se korozivni efekti tehnologije i usklađenosti još uvijek mogu djelotvorno osporiti ipromijenjeno.

I dalje možemo kritički razmišljati i ponovo naučiti kako razmišljati svojom glavom:

Ne moramo biti robovi svojih telefona.

Ne trebamo da jednostavno prihvatimo ekonomske sisteme koji nas obezvrijeđuju.

Ne moramo se povinovati sistemima koji potkopavaju našu planetu i naš duh.

Imamo moć da iznesemo nova rješenja i iskustva.

Imamo moć da ponovo zamislimo zajednicu i solidarnost.

Mi imamo moć.

Ja imam moć.

Vi imate moć.

2) Predoziramo se informacijama

Još jedan od najvećih razloga zašto su duboki mislioci rijetki u modernom društvu je taj što se predoziramo informacijama.

Naslovi vijesti, mamac za klikove, isječci razgovora, pomični natpisi na ulicama u centru grada izazivaju dramu na svakom koraku.

I na kraju, dižemo ruke u znak predaje i kažemo: molim te, samo prestani.

Ovo pitanje zatrpanosti bombardiranjem informacijama, nevažnom zabavom i isječcima suprotstavljenih gledišta je zapravo tehnika vojnog psihološkog ratovanja.

Ne radi se toliko o tome da vas uvjerim da je nešto istina. Više se radi o uvjeravanju da istina sama po sebi nije bitna.

Ovo je nazvano “firema laži” i općenito se koristi da zbuni i omesti neprijateljsku populaciju.

Što se tiče zašto se koristi na našoj populaciji, to ću prepustiti teoretičarima zavjere...

Ali reći ću, bilo da mislite da je to da nas učini povodljivijim potrošačima ili razbije grupno jedinstvo: funkcionira.

Količina nadmoćnih informacija i kontroverzi koja se vrti okolo dovoljna je da se bilo ko od nas počne intelektualno zatvarati i držati se osnova.

Dovoljno je da se čak i najpametnija osoba počne pitati postoji li zaista jesu li neki odgovori vrijedni traganja ili misli koje vrijedi imati.

Ima ih.

Ali u ovomu modernom svijetu preopterećenosti informacijama i drame mamca za klikove, teško je probiti se kroz buku i voditi stvarne razgovore.

3) Očajnički želimo pripadati

Ljudi su plemenska stvorenja i mi prirodno tražimo druge.

Čak i najveći vuk samotnjak među nama ima potrebu za zajednicom, svrhom i grupnim identitetom.

U ovome nema apsolutno ništa loše.

Po mom mišljenju grupni identitet može biti veoma pozitivna stvar: sve je u tome za šta ga koristite, odnosno za šta ga koriste oni koji su zaduženi.

Naša potreba za pripadanjem modernom društvu uglavnom je bila žao mi je što moram reći.

Naše prave emocije i uvjerenja su oteti u ratove, ekonomske katastrofe, nacionalne smetnje i opadajući životni standard.

Prečesto se naš grupni identitet koristi kao pijun u nečijoj igri.

Ovo nas obeshrabruje i isključuje našu sposobnost za dublje, kritičko razmišljanje. Čujemo pravu ili pogrešnu etiketu i jurimo, tražeći tu umirujuću plemensku senzaciju.

Ova očajnička potreba za pripadanjem nas nažalost vodi pravo u sljedeću tačku...

4) Izgubljeni smo u eho komore

Društvene i demografske podjele se samo pogoršavaju, dijelom zahvaljujući našim hiper-online eho komorama.

Ne razmišljamo duboko jer se samo družimo i razgovaramo s ljudima koji dijele naše stavove ili su u našim“club.”

Kao što zapaža Fondacija Goodwill Community Foundation (GCF):

”Eho komore se mogu dogoditi bilo gdje se razmjenjuju informacije, bilo da su na mreži ili u stvarnom životu. Ali na internetu, skoro svako može brzo pronaći istomišljenike i perspektive putem društvenih medija i bezbrojnih izvora vijesti.

Ovo je učinilo eho komore daleko brojnijim i u njih je lako upasti.”

Primijetio sam ovaj trend i kod mnogih javnih ličnosti, da budem iskren, i vodećih akademika, autora i novinskih agencija.

Uglavnom će se udruživati ​​i poticati druge koji se slažu s njima u svemu, a onda biraju jedan ili dva "znamenita" ljudi s "druge strane".

Ono što rijetko shvaćaju je da njihovi simbolični đavolji zagovornici zapravo uopće nisu predstavnici druge strane i da su samo lažna, tržišna verzija različitih stavove koji su osmišljeni za njihovu upotrebu.

Na primjer, uzmite progresivne vijesti ili pojedince koji će se obratiti nekome poput Bena Shapira kao glasu koji predstavlja konzervativizam kako bi pokušali razumjeti pravo.

Ono što ne razumiju je da se sam Shapiro i njegov zagrljaj randijanske ekonomije i neokonzervativne vanjske politike ne sviđaju na desnici i da ga mnogi u rastućem nacionalističkom konzervativnom pokretu vide kao pozera i pseudokonzervativca.

Još jedan primjer bi bili oni sa desne strane koji dobijajunaoružani oko, recimo, zapaljivih rasnih primjedbi ljudi poput akademika i autora Ibrama X. Kendija.

Ohrabreni medijskim bijesom koji se hrani klikovima, ovi ljudi zatim krenu putem istraživanja sličnih pojedinaca kao reprezentativnih “probuđene” ljevice, ne shvaćajući da na progresivnoj ljevici postoje legije socijaldemokrata koji također smatraju probuđenu politiku i kritičku teoriju rase, koju zastupaju ličnosti poput Kendija, podjele i nepotrebne. Odabirom svoje omiljene slamčice i borba protiv njih u zamišljenoj borbi samo pojačavate glasnoću na eho komori.

5) Konzumiramo idiotske medije

Ako se pitate zašto su duboki mislioci rijetki u modernom društvu ne morate tražiti dalje od većine popularnih medija.

Nemojte me pogrešno shvatiti, postoje sjajni filmovi i TV programi.

Ali toliko toga je totalno smeće, od rijaliti TV-a i zvučnih bajtova prepunih sranja o slavnim ličnostima i skandalima do izopačenih filmova o serijskim ubicama i jebenih emisija o jezivim natprirodnim temama.

Onda su tu svi sitcomi o 40-godišnjacima koji žive nasumično apartmani se ponašaju kao da imaju 15 godina i svaki dan ili dva zalaze s nekim novim. Kako urnebesno.

Nije ni čudo što je duboko razmišljanje sabotirano kada se od nas traži da konzumiramo samo medije koji su napisani za najmanji zajednički nazivnik.

Nema ništa loše u tome što nismo intelektualci.

Ali većinaOno što vidim da se penje na top-liste u najpopularnijim TV emisijama, muzici i filmovima nije samo antiintelektualno.

Ovo je stvarno jebeno jebeno glupo.

Zvuči li to grubo? Pozivam vas da listate kroz Netflix ili Hulu i javite mi se.

6) Želimo jednostavne odgovore

Jedan od najjasnijih razloga zašto su duboki mislioci rijetki u modernom društvu je taj što naše društvo ima postanite fokusirani na lake odgovore i crno-bijelo razmišljanje.

Ne želimo čuti o tome kako je religija složena tema:

Mi samo želimo reći da je to opijum mase su nekada kontrolirale ljude ili da je to vječna Božja istina, a ti si jeretik jer ne vjeruješ u to.

Ne želimo znati o pravim razlozima zbog kojih ljudi glasaju na način na koji to čine:

Mi samo želimo reći da su oni rasisti koji mrze ljude koji su drugačiji ili su heroji spremni reći istinu koji vole svoju zemlju.

Šta ako nije crno-bijela?

Šta ako je istina da svako ima elemente istine u svom kutu i da ćemo biti korisni samo kada prestanemo tražiti previše jednostavne odgovore i odvojimo vrijeme da sjednemo i zapravo razgovaramo o tome napolje.

Ne kažem da smo svi idioti. Postoje dobri razlozi za ono u šta svako od nas vjeruje.

Ali mnogo puta ne uzimamo u obzir u potpunosti perspektive drugih ili složene informacije o stvarnosti.

Duboko razmišljanje ne zahtijevada budeš genije. Često samo zahtijeva da slušate i razmišljate.

7) Zapeli smo u tekstualnom razgovoru

Jedan od razloga zašto klizimo nizbrdo u mozgu odjel je način na koji razgovaramo.

Toliko aplikacija za razmjenu poruka, uređaja za slanje poruka i drugih načina razgovora skratilo nam je raspon pažnje i pretvorilo nas u idiote.

Lol, jk, wyd?

U svakom slučaju...

Razgovaranje u malim skraćenicama i emotikonima ili nasumičnim GIF-ovima stvorilo je čitave generacije odraslih koji se ponašaju kao 10-godišnja djeca i obeshrabruju duboke misli poput kuge.

Teško je voditi stvarnu raspravu o oporezivanju ili organskoj poljoprivredi ili o tome kako pronaći zadovoljavajuće odnose s nekim namigljenim licima i GIF-om.

Tako na kraju ostanete samo površni. A onda vaše vlastite misli počinju da postaju površne.

To je prilično začarani krug. Uragan osrednjosti.

8) Nama dominiraju antiintelektualne korporacije

Još jedan faktor koji smatram osnovnim za naše skliznuće u beznačajnost je utjecaj koji velike antiintelektualne korporacije imaju na naš javni život.

Njihovi veliki reklamni budžeti, sponzorstvo velikih fondacija, lobiranje u vladi i zasićenje javne sfere dovode do toga da svi postanemo mnogo plići i gluplji.

(Da ne spominjemo manje zdrava i manje sretna).

Kada je Coca-Cola 1971. pjevala o tome kako bi “htio bih kupiti svijetu kolu” bili suhvatajući se za hipi pokret i antiratni aktivizam kako bi se pretvarali da ih je briga za osiromašene potlačene nacije i kolonijalizam.

Što oni očito ne rade. Na kraju krajeva, Coca-Cola i danas krade zalihe vode siromašnih nacija.

Ali lažna raznolikost i multikulturalizam odlično funkcioniraju za džinovske bezdušne korporacije jer izazivaju emocije i želju ljudi da budu viđeni kao “dobri ljudi”.

Kompanije poput Coca-Cole, Nikea i mnogih drugih žele vam reći koliko su moralne i prefinjene glupim, pojednostavljenim sloganima koji se oslanjaju na kontroverze dana kako bi iskoristili vaš emocionalni odgovor.

U međuvremenu, Coca-Cola i dalje svakodnevno sipa sok od dijabetesa u naša lica, a Nike profitira od rada ujgurskih robova u Xinjiangu.

Ali ne zaboravite, oni tvrde da su veoma zabrinuti za živote crnaca i rasna pravda u Sjedinjenim Državama.

Ako niste čuli za probuđeni kapitalizam, toplo predlažem da ga istražite.

Kao što sam napisao 2019. za Spectator:

“Sve više korporativna Amerika odlučuje tražiti siguran prostor tako što postaje 'budna'. Probuđeni kapital se odnosi na oglašavanje i brendiranje koji zauzima stav o društvenim pitanjima...

Od Silikonske doline do Wall Streeta, sve veći broj Korporacije biraju da daju prioritet progresivnim sloganima i aktivizmu za dobro raspoloženje u odnosu na tradicionalne strategije oglašavanja koje ističu vrijednost ili karakteristikeproizvoda ili usluge.”

Evo u čemu je stvar:

Kada smo bombardirani porukama od korporacija punih lažnih aktivista koji onda daju novac lažnim fondacijama da se pretvaraju da se bore za cilj da dobijemo dobre fotografije...

To nas tjera i na njihove igre riječi.

Sljedeća stvar koju znaš da pratimo riječi i raspravljamo se o svojim emocijama i korporacije su uspjele da nas potakne na raspravu i optiku ovog pitanja, umjesto da stvarno preduzmemo akciju po tom pitanju.

9) Duboki mislioci mogu biti zbunjujući

Još jedan razlog zašto nemamo intelektualnu dubinu u moderno društvo je, iskreno, krivica dubokih mislilaca.

Oni mogu biti nedostupni i zagonetni, čuvajući sebe i čuvajući svoju mudrost za one koji će je dobiti.

Dok ja razumijem impuls da se samo družite s ljudima koji se bave vašim stvarima, mislim da je nepravedno pretpostaviti da ima više ljudi koji bi bili zainteresirani...

Sjećam se kako sam hodao kroz svoju univerzitetsku biblioteku pored redova dubinskih teoloških knjige koje su prošlog veka napisali vodeći naučnici i ne videvši nijednu dušu...

Onda dolazim na sekciju pop psihologije i vidim red za redom poslušnih malih studenata prve godine u gauche ugg čizmama kako grabe citate o "odbrambenim mehanizmima" i tumačenje snova za njihov najnoviji esej.

Ovo je problem.

Zato smo na kraju